Krajem lipnja je tradicionalno hodočašće Dugoselskog dekanata Majci Božjoj Trsatskoj. Naša se župa i ove godine priključila tom hodočašću, tako je autobus hodočasnika već u 4:30 ujutro krenuo ispred župne crkve blaženog Augustina Kažotića u Lupoglavu prema svome odredištu u Rijeci. S nama zajedno u autobusu išli su i hodočasnici iz Lonjice - filijale župe sv. Brcka u Brckovljanima s kojom redovito zajednički organiziramo hodočašća. Sveukupno iz Brckovljana i iz Lupoglava bilo je 120 hodočasnika. Došli smo u Rijeku u ranim jutarnjim satima, putem smo molili krunicu i pjevali marijanske pjesme, razmjenjivali iskustva s prijašnjih hodočašća i planirali još neka buduća.
Po dolasku svečano smo ušli u crkvu i napravili ophod oko oltara i čudotvorne slike Majke Božje Trsatske. Prema već ustaljenom tradicionalnom programu naših redovitih hodočašća slijedilo je vrijeme za sakrament ispovijedi. U 9 sati zajedno s hodočasnicima iz 35 drugih župa većinom iz naše Zagrebačke nadbiskupije molili smo križni put kojeg su predvodili braća franjevci, svećenici našeg dekanata su obukli albe i štole te predvodili procesiju zajedno s ministrantima koji su i za križni put obukli svoje ministrantsko ruho te su na taj način pridonijeli ljepšem doživljaju ove pobožnosti kod prisutnih vjernika.
Svečanu svetu misu za hodočasnike predslavio je mladomisnik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivan Vujević iz župe sv. Luke evanđelista Travno - Zagreb, na misi je u koncelebraciji bilo tridesetak svećenika. Misu smo slavili unutar crkve.
Nakon misnog slavlja i završnog ophoda oko oltara hodočasnici iz naše župe i susjedne nam župe sv. Brcka u Brckovljanima uputili smo se u Gorski Kotar točnije u župu sv. Hermagora i Fortunata u Gerovu gdje nas je dočekao župnik vlč. Ivan Marković.
Po dolasku smo razlgedali župnu crkvu, a župnik nam je u kratkom predavanju govorio o povijesti župe i o povijesti svetišta Majke Božje Svetogorske u Gerovu. Naime, prvotni plan nam je bio posjetiti upravo Svetište Majke Božje Karmelske u Gerovu, no nažalost naši autobusi kojima smo se dovezli bili su preveliki za uzak put koji vodi do Svetišta, a za ići pješice nedostajalo je vremena. Vrijeme u Gerovu iskoristili smo za molitvu, ali i za zajednički ručak kojeg su pripremili mještani, druženje uz ples i pjesmu potrajalo je do kasnih popodnevnih sati kada smo krenuli natrag u svoje župe.